Stafilokoke (lat. Staphylococcus) su Gram-pozitivni koki, 0,8-1.2 mikrometra u promjeru, koji se najčešće na mikroskopskom preparatu pojavljuju u nakupinama (eng. cluster).
Mogu se kultivirati na normalnim nutrijentnim medijima i anerobno i aerobno (fakultativni su anaerobi). Nepokretni su i nesporogeni. Rod Staphylococcus broji najmanje 35 vrsta, a s medicinskog gledišta, najvažniji je Staphyloccocus aureus.
Metabolički su aktivni, fermentiraju ugljikohidrate (proizvode mliječnu kiselinu, ali ne i plinove) i proizvode pigmente koji bojom variraju od bijele do tamno žute. Neki su članovi normalne flore kože i mukoznih membrana ljudi; drugi uzrokuju supuraciju, stvaranje abscesa, razne pirogene infekcije, čak i fatalne septicemije. Patogeni stafilokoke obično hemoliziraju krv i koaguliraju plazmu (pogledaj podjelu).
Najčešći tip trovanja hranom uzrokuje toplinski stabilan stafilokokni enterotoksin. Stafilokoke brzo razvijaju otpornost na mnoge antimikrobne agente, te predstavljaju terapijski problem. Stafilokoke proizvode brojne enzime i egzotoksine kao što su koagulaza, alfatoksin, leukocidin, egzofoliatini, enterotoksini i toksin toksičnog šoka (biokemijska nomenklatura ponekad nadmaši samu sebe), koji su odgovorni za kliničke simptome infekcija ovim patogenima.
Sve stafilokoke proizvode enzim katalazu (katalaza-pozitivni), i to ih razlikuje od roda Streptococcus (koji su katalaza-negativni).
Podjele stafilokoke i infekcije
Rod Staphylococcus podijeljen je u dvije skupine prema sposobnosti koagulacije krvne plazme:
- u vrstu Staphylococcus Aureus koji je koagulaza-pozitivan, tj. koagulira krvnu plazmu;
- u skupinu koagulaza-negativnih vrsta, kojih je danas poznato oko 30, a utvrđuju se prema biokemijskoj aktivnosti i drugim fiziološkim svojstvima.
Infekcije ovim patogenima vide se u obliku triju tipova invazivnih infekcija, čistih toksikoza i miješanim oblicima. Antibiotik izbora za terapiju tih infekcija su penizilinaza-rezistentni penicilini. Laboratorijska dijagnostika uključuje identifikaciju patogena mikroskopijom i uzgajanjem u kulturi.
Koagulaza-negativni stafilokoki su klasični oportunisti. Staphylococcus epidermidis i druge vrste česti su agenti u infekcijama stranim tijelima zbog sposobnosti da stvaraju biofilmove na površini inertnih objekata. Staphylococcus saprophyticus je odgovoran za otprilike 10-20% akutnih infekcija urinarnog trakta u mladih žena.
Kulture stafilokoke
Stafilokoke lako rastu na većini bakterioloških medija u aerobnim ili mikroaerofilnim uvjetima. Najbrže rastu pri 37 °C, ali najbolje stvaraju pigment pri sobnoj temperaturi (20–25 °C). Kolonije su na čvrstom mediju okrugle, glatke, uzdignute i sjajne. Staphylococcus aureus obično tvori sive do zlatno žute kolonije. Kolonije staphylococcus epidermidisa obično su sive do bijele pri primarnoj izolaciji; mnoge kolonije razviju pigment samo nakon produljene inkubacije. Pigment se ne proizvodi u anaerobnim uvjetima ili tekućem mediju.
Struktura antigena
Stafilokoke sadrže antigene polisaharide i proteine kao i druge supstance važne u strukturi staničnog zida. Peptidoglikan (murein), polisaharidni polimer, čini čvrsti egzoskelet staničnog zida. Peptidoglikan se uništava jakim kiselinama ili izlaganjem lizozimu. To je važno pri patogenezi infekcije: izaziva stvaranje interleukina-1 (koji je endogeni pirogen) i opsonizacijskih antitijela u monocitima, i te tvari mogu biti kemotaksini za polimolfonuklearne leukocite, imati aktivnost sličnu endotoksinima, i aktivirati komplement.
Teihoične kiseline (od grč. τειχος, teichos – zid), koje su polimeri glicerola ili ribitol fosfata, vezane su na peptidoglikane i mogu biti antigene. Protutijela protiv teihoične kiseline mogu se detektirati difuzijom na gelu i pronaći u pacijenata s aktivnim endokarditisom zbog infekcije S. aureusom.
Protein A je komponenta staničnog zida mnogih sojeva Staphylococcusa Aureusa koji veže Fc dio IgG molekula, osim IgG2. Fab dio IgG-a vezan za protein A se može vezati sa specifičnim antigenom.
Protein A postao je važan reagens u imunologiji i laboratorijskoj dijagnostičnoj tehnologiji; primjerice, protein A s vezanim IgG molekulama usmjeren protiv specifičnog bakterijskog antigena će aglutinirati bakteriju koja sadrži taj antigen (koaglutinacija).
Neki sojevi S.aureusa imaju kapsule, koje inhibiraju fagocitozu polimorfonuklearnim leukocitima, osim ako nisu prisutna specifična antitijela. Većina sojeva S. aureusa imaju koagulazu i clumping faktor na površini staničnog zida – koagulaza se veže neenzimatski na fibrinogen, pokrećući agregaciju bakterija.
Serološki testovi su ograničeni u identifikaciji stafilokoka.
Stafilokoke enzimi i toksini
Kako je već spomenuto, sfatilokoke mogu izazvati bolest i kroz svoju sposobnost da se umnožavaju i šire po tkivima, ali i kroz stvaranje mnogih ekstracelularnih substanci. Neke od tih substanci su enzimi; drugi se smatraju toksinima, iako mogu funkcionirati i kao enzimi. Mnoge toksine genetički kontroliraju plazmidi – neki mogu biti i pod kromosomalnom i pod ekstrakromosomalnom kontrolom – za druge mehanizmi genetičke kontrole nisu dobro upoznati.
Enzimi
- Katalaza – stafilokoke stvaraju katalazu, koja prevodi vodikov peroksid u vodu i kisik. Test katalaze razlikuje stafilokoke, koji su pozitivni, od streptokoka, koji su negativni.
- Koagulaza – Staphylococcus aureus stvara koagulazu, proenzim koji zgrušava oksaliranu ili citriranu plazmu. Koagulaza se veće na protrombin, zajedno postaju enzimski aktivni i započinu polimerizaciju fibrina. Koagulaza može odlagati fibrin na površinu stafilokoka, vjerojatno mijenjajući njihovu ingestiju fagocitnim stanicama ili njihovo uništavanje unutar takvih stanica. Proizvodnja katalaze se smatra sinonimom s invazivnim patogenim potencijalom.
- Drugi enzimi koje proizvode stafilokoki uključuju hijaluronidazu, stafilokinazu koja djeluje fibrinolitički ali djeluje mnogo sporije nego streptokinaza, proteinaze, lipaze i beta-laktamaze.
Toksini
- Alfa-toksin je heterogeni protein koji djeluje na široki spektar eukariotskih staničnih membrana. Alfa-toksin je potentni hemolizin. Beta-toksin degradira sfingomijelin i stoga je toksičan za mnoge tipove stanica, uključujući ljudske crvene krvne stanice.
Share
Ja sam nutricionista sa 10 godina iskustva, neke od svojih zapažanja sam preneo u naš blog. Za najnovije vesti i informacije o prirodi i pridonom lečenju nas pratite.