Većina arterija koje opskrbljuju posteriorni adominalni zid dolaze od abdominalne aorte. Subkostalne arterije odvajaju se od torakalnog dijela aorte i distribuiraju se ispod dvanaestog rebra. Abdominalna aorta je približno 13 cm dugačka. Započinje na aortalnom hiatusu dijafragme u razini T12 kralješka i završava u razini L4 kralješka dijeleći se u desnu i lijevu a. iliacau communis. Razina aortalne bifurkacije je 2-3 cm inferiorno i ulijevo od pupka u razini cristae iliacae. Aa. iliacae communes divergiraju i teku inferolateralno, sljedeći medijalni rub m. psoasa majora do pelvičnog obruča. Ovdje se svaka a. iliaca communis dijeli u a. iliacu internu i a. iliacu externu. A. iliaca interna ulazi u zdjelicu, a a. iliaca externa slijedi m. iliopsoas. Prije izlaska iz abdomena, od a. iliacae externae odvaja se a. epigastrica inferior i a. circumflexa ilium profunda koje opskrbljuju anterolateralni abdominalni zid.
Odnosi abdominalne aorte
Od superiornog prema inferiorno, važni anteriorni odnosi abdominalne aorte su s:
- celijačnim pleksusom i ganglijem
- tijelom gušterače i spleničnom venom
- lijevom bubrežnom venom
- horizontalnim dijelom dvanaesnika
- zavojima tankog crijeva.
Abdominalna aorta spušta se anteriorno od tijela T12-L4 kralježaka. Lijeve lumbalne vene prolaze posteriorno od aorte kako bi došle do v. cavae inferior. S desne strane, aorta dodiruje v. azygos, cisternu chyle, ductus thoracicus, desni crus dijafragme i desni celijačni ganglij. Slijeva, aorta dodiruje lijevi crus dijafragme i lijevi celijačni ganglij.
Pulzacije aorte i aortalna abdominalna aneurizma
Zbog toga što aorta leži posteriorno od gušterače i želuca, tumori ovih organa mogu prenositi pulzacije aorte koje se mogu zamijeniti s abdominalnom aortalnom aneurizmom, lokaliziranim povećanjem aorte. Dubokom palpacijom može se detektirati aneurizma, koja je obično rezultat kongenitalnih ili stečenih slabosti arterijskog zida. Pulzacije velike aneurizme mogu se osjetiti lijevo od središnje linije; pulzirajuća masa može se lako pomicati s jedne strane na drugu. Različitim metodama snimanja može se potvrditi diagnoza ako postoji sumnja.
Akutna ruptura abdominalne aortalne aneurizme povezana je s jakom boli u abdomeni ili leđima. Ako se ne prepozna, takva aneurizma ima stopu smrtnosti blizu 90%, zbog velikog gubitka krvi. Kirurzi mogu popraviti aneurizmu njenim otvaranjem, umetanjem proteze i zašivanjem zida aneurizmatične aorte preko proteze kako bi je zaštitili. Mnogi vaskularni problemi danas se liječe postupcima endovaskularne kateterizacije.
Kada je anteriorni abdominalni zid opuštem, posebice kod djece i mršavih odraslih osoba, inferiorni dio abdominalne aorte može se pritisnuti uz tijelo L4 kralješka čvrstim pritiskom na anteriorni abdominalni zid, preko pupka. Ovakav pritisak može se primijeniti za kontrolu krvarenja u zdjelici ili donjim udovima.
Ogranci abdominalne aorte
Ogranci silazne (torakalne i abdominalne) aorte mogu se opisati upotrebljavajući tri ravnine u kojima polaze i teku, ‘vaskularne ravnine’ i mogu se klasificirati kao visceralne ili parijetalne, i sparene ili neparne. Parni parijetalni ogranci aorte prokrvljuju dijafragmu i posteriorni abdominalni zid.
Za a. sacralis mediana, neparni parijetalni ogranak, može se reći da zaokuplja četvrtu (posteriornu) ravninu jer polazi s posteriorne površine aorte, upravo prije njene bifurkacije.
Površinska anatomija abdominalne aorte
Abdominalna aorta može se prikazati na anteriornom abdominalnom zidu vrpcom (približno 2 cm širokom) koja se širi središnjom linijom, približno 2.5 cm superiorno od transpilorične ravnine do točke malo inferiorno i ulijevo od pupka. Ova točka oslikava mjesto bifurkacije aorte u zajedničke ilijačne arterije. Kao mjesto aortalne bifurkacije također se uzima lijevo od središta crte koja spaja najviše točke crista iliaca. Ova zamišljena linija pomaže kada se pregledava pretile osobe kojima pupak nije pouzdani orijentir.
